Blog
nedjelja, listopad 5, 2008

SMRTI VIŠE NEĆE BITI (4)

Misli umjetnika

Umjetnici skladaju velika djela, u kojima žele smrt objasniti u kršćanskom smislu. Tako je Verdijev Requiem najznačajnije i najdramatskije djelo o smrti. Govori kroz zvukove i glasove o tajni smrti, o vječnom životu. Wagner, Chopin, Bethoven ostavili su nam u melodijama i zvukovima izraze istinskog, neposrednog, najintimnijega doživljaja - rastanka s pokojnima.


CELESTIN TOMIĆ

Veliki rumunjski književnik E. Jenesco zapisao je: "Nema istinite književnosti, ako se ne silazi u dubine, ako ne traži odgovor drami smrti. Nikakva politička ideologija, nikakva društvena organizacija koja zaboravlja metafiziku, neće moći nikada razgolititi zagonetku boli, tugu života, idući tragom prema svršetku, nikad neće moći ugasiti žeđ za apsolutnim."

   

Ivo Andrić na svršetku Prvoga svjetskog rata piše (Ex ponto): "Slava ti, Bože, za muke dana i mir noći, za kratak život i veliku zagonetnu smrt. Neka su blagoslovljene odluke tvoje po kojima dolazimo na svijet i odlazimo s njega pošto smo se naradili i namučili. Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji i jasno je da ih ne možemo dogledati, ni smjera ni svrhe, i da ih moramo mirno primati. Ali teško je biti čovjek, Gospode!"

Na drugom mjestu piše: "A svaki se čovjek bori s Bogom, jedan dulje, jedan kraće, i svaki podlegne."

Drugi bosanski književnik, Meša Selimović ima značajne misli o smrti. "Potapa me strah kao voda. Živi nešto ne znaju. Poučite me mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa. Zar smrt je besmisao kao i život?" (Derviš i smrt)

I dalje: "Mnogo je tajni kojima se ne možemo približiti, a kamoli ih razjasniti. A možda je najveća tajna smrt, tajna i užas. I kad ne mislimo na nju, ona misli na nas. Sačekuje nas na nekom ćošku, uvijek nespremne...

Smrt čini život besmislenim, i život i ono što se u životu stvara. A iza te strašne kobi, nepoznata tama. Znaš kraj, a ne znaš ništa o njemu. Pomiriti se s njime ne možeš, a ništa ne možeš izmijeniti. Po našoj volji to se ne dešava, jer bi malo tko htio da umre, već po nekoj svemoćnoj volji, o kojoj ništa ne znamo, osim da je neumoljiva i do kraja dosljedna."


To su misli jednog mislioca koji nema životne vjere i svojim izričajima potvrđuje potrebu svjetla da mu osvijetli smrt i njen smisao. To je u negativu obrana istine vjere u uskrsnuće i u život vječni. Nije spas u bijegu od smrti, nju i ne možemo izbjeći, nego u prihvaćanju smrti u duhu vjere.


U Ostrvu piše: "Ne znam hoćeš li mi vjerovati, ali ako bi mi netko ponudio da živim vječno, ne bih pristao. Prvo, umorio sam se i od ovoga što sam do sada živio, a kako bi se tek umorio kad bih znao da neću nikada umrijeti? Neka me Bog sačuva od te strahote... Strašan je strah od smrti. Ali kad vidim što je to, kad digneš ruke od želje da budeš Bog i zadovoljan si da budeš smrtni čovjek, sve dođe na svoje mjesto, i mirno je čekaš kao i san, i nije ti žao što se sutra nećeš probuditi."

To su misli jednog mislioca koji nema životne vjere i svojim izričajima potvrđuje potrebu svjetla da mu osvijetli smrt i njen smisao. To je u negativu obrana istine vjere u uskrsnuće i u život vječni. Nije spas u bijegu od smrti, nju i ne možemo izbjeći, nego u prihvaćanju smrti u duhu vjere.

To je shvatio i Miroslav Krleža dok piše: "Mora da je negdje put otvoren do zvijezda."

Bez svjetla vjere smrt ostaje besmisao kao i život.

Lijepo je napisao Antun Gustav Matoš: "Cilj života nije ni znanje ni moć, već dobrota. Život je lijep samo zbog smrti, a smrt je lijepa nalazili se preko groba misterij jednak suzi ljudske svete ljubavi."

   

Vjernik Woflgang Amadeus Mozart piše s uvjerenjem: "Smrt je istinski konačni cilj našeg života. Zbog toga mi je tijekom nekoliko godina postala prijateljicom. Zahvaljujem Bogu što mi je udijelio sreću da sam imao prilike razmisliti o smrti kao o ključu za ulazak u naše istinsko blaženstvo."

Umjetnici skladaju velika djela, u kojima žele smrt objasniti u kršćanskom smislu. Tako je Verdijev Requiem najznačajnije i najdramatskije djelo o smrti. Govori kroz zvukove i glasove o tajni smrti, o vječnom životu. Wagner, Chopin, Bethoven ostavili su nam u melodijama i zvukovima izraze istinskog, neposrednog, najintimnijega doživljaja - rastanka s pokojnima. Šumeći vrutci bogatoga glazbenog života, najljepši stihovi, melodije i glazba prate pokojne na vječni počinak.

"O smrti, kako je gorka pomisao na te čovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih, čovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje, i još ima snage uživati raskoš. O smrti, odluka je tvoja dobrodošla čovjeku ubogu iz bez snage, istrošenom starcu, izmorenu brigama, nevjeričnu i na kraju strpljivosti..." (Sir 41, 1-4) Tako razmišlja starozavjetni židovski mudrac.

   

Isus je i u ovu tamu i užas smrti unio svjetlo i veliku nadu. Smrt je prijelaz u blaženu vječnost. Crkva nas u Katekizmu uči:

"'Zagonetka ljudskog položaja dostiže vrhunac pred smrću.' U nekom smislu, tjelesna je smrt naravna, ali za vjeru, ona je, u stvari, 'plaća grijeha' (Rim 6, 23). I za one koji umiru u milosti Kristovoj, ona je sudjelovanje u smrti Gospodnjoj, da bismo mogli sudjelovati i u njegovu uskrsnuću." (KKC 1006)

karaka @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 0
Brojač posjeta
297220
Online
online
Glazba
Design by
 
Blog servis
Cursor
Link 2
Find me on MySpace and be my friend!
 
Index.hr
Nema zapisa.